UDOVICA SAM, ŽIVIM U ITALIJI I TRAŽIM BALKANCA ZA BRAK!

Ne volim biti sama nikako.
U Italiji živim par godina, tu sam se odselila kada sam se udala za bogatog Talijana kojeg sam upoznala na ljetovanju kod mene u Šibeniku.

Nisam nikada mislila da ću se udati za nekog iz druge države, ali ta se ljubav dogodila i prepustila sam joj se. Ionako sam sama živjela u obiteljskoj kući koju su mi roditelji ostavili i otišli su živjeti u svoju, nisam nikoga imala na brigu da nisam mogla otići sa njim. Nije me privlačilo to što je bogat i što ima sve, već sam se zaljubila u njega zbog njegove dobrote.

Živjeli smo pet godina zajedno u braku nije imao nikoga svoga osim mene, baš me volio. Na žalost prošle godine je poginuo na ljetovanju utopio se i nisu ga spasili.

Od tad sam sama i jako tužna, ružno je to kada si tako sam i nemaš nikoga kraj sebe. Sve restorane i vile što je imao ostavio je meni, ali što mi znači kada nemam nikoga uz sebe sa kim bih radila. Često dolazim u Šibenik ali na žalost nikako da upoznam nekoga našeg. Voljela bih se udati za BALKANCA koji bih htio živjeti sa mnom u Italiji i raditi, sve što je moje bilo bi i njegovo.

Godine mi nisu važne koliko to da je dobar čovjek. Meni je 32 godine, i ako bi netko volio kod mene u Italiju neka mi se javi doći ću svakako na upoznavanje nije bitno koji dio Hrvatske ili koje druge balkanske države.

()