OTVORENO PISMO JEDNE SARAJKE: Dogodovštine iz sarajevskog tramvaja – ‘Đe s’ to pošla?’

Mnogobrojni su pritužbe građana Sarajeva, ali i posjetilaca našega glavnog grada, na zaposlene u Javnom gradskom saobraćajnom poduzeću (GRAS), posebno na kontrolore.Mnogobrojni su pritužbe građana Sarajeva, ali i posjetilaca našega glavnog grada, na zaposlene u Javnom gradskom saobraćajnom poduzeću (GRAS), posebno na kontrolore. Da situacija u ovom poduzeću nije dobra – znamo svi, ali to svakako ne bi trebalo biti opravdanje za nerad ili neprimjereno ponašanje pojedinih zaposlenih.

Čitateljica portala Radiosarajevo.ba N. P. javila se danas, uputivši kratko pismo u kojem iznosi svoje neugodno iskustvo s jednim od zaposlenih.

Pismo prenosimo u cijelosti:

“Poštovana redakcijo.

obraćam vam se u nadi da će što više ljudi vidjeti u kakvim uvjetima se voze korisnici javnog gradskog prijevoza. Korisnica sam usluga GRAS-a, i plaćala sam mjesečni kupon već od početka srednje škole, do dana današnjeg. To će biti skoro pa osam godina.

Nikada nisam obraćala pažnju na to da usluga GRAS-a i nije sukladna cijeni koju plaćamo, nailazila sam na različite oblike nekulturnog i neumjesnog ponašanja zaposlenika pomenutog poduzeća, mada ima izuzetaka, kao i svugdje, i poštovanje za bilo kojeg radnika koji pošteno i profesionalno obavlja svoj posao.

Moje nezadovoljstvo uslugom GRAS-a kulminiralo je danas kada je, na putu ka Ilidži sa Stupa, na rampi gdje se pregledaju karte, radnik pomenutog preduzeća, vidno isfrustriran što nisam čekala da se došeta do one strane na kojoj treba pritisnuti taster da bih prošla dalje, počeo sa nekulturnim pitanjima, tipa ‘Đe s’ to pošla?’ i ‘Hoće l’ se to malo van Sarajeva’.

Ovo nije prvi put da isti radnik zloupotrebljava svoj položaj. Već jednom je, iako sam imala ispravnu kartu, odbijao pritisnuti taster za prolaz dalje, da bi na kraju pritisnuo taster i uz smijeh nešto dobacio.Ovakvo ponašanje je u najmanju ruku nečuveno, ali na radnom mjestu bi trebalo biti kažnjivo, jer ne želim s takvim ljudima ni na ulici ulaziti u dijalog. Vjerujem da je teško obavljati takav posao da u svakom momentu budeš ažuran na šalteru, jer nikad ne znaš kad će koji putnik naići, ali isto tako profesionalnost je vidno zanemarena i ponašanje zaposlenika ponekad prelazi granicu. Danas je prešlo u toj mjeri da više ne želim koristiti njihove usluge. Hvala vam na pažnji i nadam se da ćete objaviti moje pismo.

Srdačan pozdrav!”