Nesebična Ljubav

Živela jednom davno u malom selu vredna žena po imenu Ana. Ana je bila samohrana majka koja je odgajala svoje dvoje dece, sina Marka i kćerku Milicu. Iako su živeli skromno, Ana je uvek nalazila načina da svojoj deci pruži ljubav, podršku i neophodno obrazovanje.

Jednog dana, Ana je primetila da su njena deca počela pokazivati znakove sebičnosti. Marko je bio zaokupljen svojim igračkama i nije želeo deliti sestre igračke, dok je Milica često krila svoje slatkiše od brata. Ana je shvatila da je došlo vreme da ih poduči važnosti nesebičnosti i ljubavi.

Odlučila je organizovati poseban dan za svoju decu. Zamolila ih je da kupe jedan poklon jedno drugom, ali ne bilo kakav poklon, već nešto što će učiniti osmeh na licu drugoga. Milica je pažljivo odabrala lepu knjigu koju je Marko želeo, dok je Marko kupio Milici poseban blok za crtanje.

Na taj dan, Ana je organizovala porodičnu večeru. Svi su zajedno jeli, smejali se i razgovarali. Ana je tada podelila sa svojom decom važnost ljubavi, podrške i deljenja s drugima. Objasnila im je da se prava sreća nalazi u radosti koju pružamo drugima, te da je nesebičnost temelj pravog bogatstva.

Deca su shvatila pouku svoje majke i postala su svesna važnosti nesebičnosti. Od tog dana, porodica je postala još srećnija, a deca su naučila da je prava vrednost u ljubavi i brizi za druge.