“Po rođenju naše kćerkice, muž je insistirao da se zove Katarina”

“Po rođenju naše kćerkice, muž je insistirao da se zove Katarina.

Pristala sam jer mi se svidjelo ime. Jedne noći kad sam ustala da popijem vode i vidjela sam njega u sobi kako priča našem anđelu dok spava:

“Prelijepa si. Bićeš kao ona, ja ću da te naučim. Kaćo, uvijek ću te voljeti.”Nisam slušala dalje, ljuta sam ga čekala u sobi i čim je ušao napala ga kako je imao srca da da ime našem djetetu po svojoj neprežaljenoj ljubavi.

Kako je odvratan, da nema prava na to. Tada me je samo pogledao i rekao:

“Ljubavi, to mi je bila starija sestra, koja je umrla kad sam imao 5 godina. ”

Znala sam za nju, ali nikad nije pričao o njoj i nije rekao kako se zvala. Srce mi je puklo tada. Glupa ženska ljubomora!

“Jedan bogataš je ostavio majku u staračkom domu. Imao je on ogromnu kuću, ali niko za nju nije imao vremena.

Njoj je bilo joj je bolje u domu, nego kod kuće. Sin je povremeno posjećivao majku. Jedan dan su ga iz doma pozvali da odmah dođe, jer se stanje njegove majke se pogoršalo.

Došao je i zatekao majku u životu. Još je mogla govoriti.

On upita majku:Da li nešto želiš, majko?

Ona reče: Da, sine. Želim da u ove sobe nabaviš klima-uređaje i da renoviraš kuhinju

On sa čuđenjem upita: Ali, majko, zašto mi to nisi ranije tražila?! Zašto to tražiš sada!

Majka reće: Sine moj, ja sam se navikla na ovu vrućinu u sobama, pa i na hranu i na glad. Ali, sine dragi, ja to tražim zbog tebe. Kada tebe tvoji sinovi ovdje ostave, da imaš bolje uslove!”