Život u dijaspori: “Radim čitavu godinu da bi mjesec dana otišao do Mostara”
Za svakog vrijednog čovjeka u jednom uređenom društvu kakvo je Švedsko, neće biti problema naći odgovarajući posao. Dokaz za to nam je i iskustvo Mire Hristovskog. On je jednostavno morao svoje znanje stečeno u vazduhoplovnoj industriji SOKO Mostar iskoristiti i u novoj firmi, piše “Moja BiH“.
– Tražio sam posao u jednoj malo većoj metalskoj industriji gdje je glavna struka štanceraj i to su ustvari veliki limovi od dva do 12 mm debljine. Na početku sam imao praksu pola godine, bez naknade. Šefovi su tada vidjeli da nešto znam raditi rukama, budući da sam u Mostaru bio vazduhoplovni modelar. Mijenjao sam četiri mašine i radna mjesta da bi na kraju bio primljen za stalno, ali kao proizvodni radnik – prisjeća se svojih početaka sagovornik.
Miro je dvije godine radio na jednoj robot-ćeliji. Nakon godinu ipol dana rada vidio je kako jedan alat ne funkcioniše kako treba pa je sam predložio da ga popravi. Nadređeni su mu rekli da da prijedlog pa će vidjeti…
– Kod kuće sam napravio tehnički crtež, sve kotirao kako treba i donio u firmu. Kada su vidjeli da sve perfektno funkcioniše, šef me pitao da li znam konstrukciju. Odgovorio sam mu da mi je to zanat. Pitao me znam li raditi na kompjuteru, odgovorio sam da znam. Tu sam lupio jer sam morao dokazati da želim raditi. U međuvremenu sam na crno nabavio Autocad 16. Počeo sam raditi kod kuće, nešto sam nacrtao i šef mi je rekao da od danas idem u kancelariju pored njega jer njih strašno puno košta što daju nekome drugome da konstruiše. Samo što nisam do plafona skakao – s osmijehom priča gospodin Hristovski.
Nakon 2,5 godine dokazivanja dobio je ono što je htio. Od tada radi kao konstruktor s kako sam kaže, relativno dobrom platom.
– Plata nije ista kao i pravim švedskim konstruktorima zato što oni nas malo gledaju drugim očima – nastavio je sagovornik, u videoprilogu otkrivši i kakav je odnos radnika prema poslu. Kao primjer je naveo jedan doručak…
(Preuzeto sa: haber.ba)