Komšije su ga ismijavali kada je kupio brvnaru za 170 maraka: Ono što je od nje napravio, natjeralo ih je da mu se izvine

LIJEPO JE REČENO KAKO JE ĐUBRE JEDNOG ČOVJEKA BLAGOD DRUGOG, A OSOBA KOJA TO DEFINITIVNO RAZUMIJE JE RIČARD EJKEN.

On je želio da živi u brvnari u šumi već godinama, u svim svojim prethodnim pokušajima da kupi neku, shvatio je kako nema dovoljno novca i da mu fali.

Tačnije, sve dok mu vlasnik stare, urušene brvnare u Mizuriju nije besplatno ponudio. Nakon insistiranja da plati barem 100 dolara, Ričard je svoju porodicu okupio da mu pomognu, a potom se bacio na posao odmah.

Brvnara je inače napuštena i urušena još 1990.godine, još gore je izgledala unutra, Ričard je praktično morao krenuti ispočetka.

Drvo je bilo u odličnom stanju, a njemu je porodica pomagala. I na pravoj je lokaciji smješten. Pogledajte sada sve fotografije dole ispod, i sami ćete se uvjeriti kako je sve moguće kada se baš potrudite, kao što je to i on učinio.

Vikendica je objekt izrađen isključivo od drvenih debla – trupaca ili sagova. Njegova je svrha, posebice u prošlosti, zbog količine i cijene ovog građevinskog materijala, širok. Ormari su kuće i staje, skloništa i zaštita čovjeka, stoke i poljoprivrednih proizvoda. Oni sadrže mlinove za žito, vjetrenjače i razne druge potrebne alate i strojeve. Kapele su također crkve. Ranije je to bila kuća za smještaj ili smještaj u šumi. Mnogi su sačuvani do danas.

Danas se takve građevine grade kao vikendice ili kuće za odmor, koristeći moderne strojeve i alate.

U prošlosti su od stabala (kao brvnare) pravljene i tvrđave, odnosno razna utvrđenja kao fortifikacijski objekti. Kompletni gradovi izgrađeni su iu našoj zemlji iu svijetu. Istina, zbog vječne ratne turbulencije, uglavnom su nestali. Pravili su ih i engleski kolonizatori i doseljenici u borbama protiv domicilnih urođeničkih indijanskih plemena.