SVOJ ŽIVOT ZA NJEGOV: Doktori su rekli da pusti muža da umre, a ona je uradila nemoguće!

Danijela i Met Dejvis su se vjenčali u januaru 2011. godine, godinu dana nakon što su se zaljubili. Kada su se upoznali, Danijela je imala samo 23 godine, a Met 22. Vjenčali su se u Džordžiji i bilo je očigledno da žele da provedu život zajedno.

Međutim, Met je u julu 2011. doživio saobraćajnu nesreću, a doktori su rekli da su mu povrede previše ozbiljne i da mu nema pomoći. Bio je na motoru i udario je automobil koji je bio nepropisno parkiran.

Bio je u životnoj opasnosti i ovo je, nažalost, bio samo početak. Dogodilo se nešto što niko nije očekivao.

Nakon 9 dana provedenih u bolnici, Metovi doktori su rekli da se dugo borio i da je vrijeme da se isključi sa aparata koji su ga održavali u životu, jer je šansa da preživi bila jedva 10%. Na Danijeli je bilo da donese tešku odluku. Upozorili su je da su ljudi sa sličnim stanjem kao Metovim teško mogli da funkcionišu nezavisno, čak i da su preživjeli. Za mnoge ljude je ovo bio kraj.

Met je bio poslat kući i bio je priključen na aparate. Njegovo stanje se nije popravljalo ni mjesecima nakon toga. Nije mogao da hoda ili da radi bilo šta sam. Uprkos doktorovom savjetu, Danijela je odlučila da ne želi da digne ruke od svog muža. Bila je uz njega dan i noć. Danijela je potražila pomoć za njegu Meta, objašnjavajući da su ona i njena majka svakodnevno morale da brinu o njemu.

Met nije mogao sam da ide u kupatilo ili da jede, već su mu pomagale Danijela i njena majka. Pio je 20 tableta dnevno i bila mu je potrebna pomoć oko obavljanja vitalne fizikalne terapije. Čuvajući sjećanja na njega, Danijela nije odustajala.

Nakon par mjeseci kod kuće, nešto se promijenilo u Metu – otvorio je oči. Ovo je za cijelu situaciju bilo čisto čudo. Met je počeo očima da prati kretanje svoje žene po kući. Nakon par teških mjeseci borbe za život, Danijela je bila spremna da ponovo komunicira sa svojim mužem.

Jednog dana se desilo čudo: Met je progovorio tokom terapije pokretanja ruke. Danijela je rekla da je u tom trenutku osjetila mješavinu šoka i zadovoljstva. Danijela je rekla da je Metov glas bio više poput šapata nego bilo šta drugo. Dala mu je njegovu kapu kako bi je stavio na glavu i Met joj je šapnuo: “Pokušavam!”. Danijela je bila ushićena.

Ovo je bio samo početak Metovog oporavka, jer ga je i dalje čekao dug put. Uprkos svemu što mu se dogodilo, Met je uspio da povrati pamćenje i da se oporavi.

Ponovo je počeo da govori i da ide na fizikalne terapije koje bi mu pomogle da povrati snagu i motorne vještine. Kako bi ozdravio u potpunosti, bilo je potrebno da naporno vježba. Nakon samo 3 mjeseca nakon vraćanja svijesti, Met je ponovo hodao! I dalje mu je bila potrebna pomoć, ali je mogao da govori, zbija šale, pjeva i uživa u društvu najmilijih. Njegov oporavak je bio pravo čudo.

Izvor: uspjesnazena.com