U Jugoslaviji se nikada prije nije dogodilo ništa slično. Mediji su ovom slučaju posvećivali veliku pažnju, nema novine koja svakodnevno nije pisala o ‘najmonstruoznijem zločinu svih vremena’. O Šefki se pričalo i prepričavalo, nazivana je ‘Žena monstrum’ i ‘Panter iz Kamenjače’.

Za Šefiku Hodžić se pričalo da je bila najljepša žena u kraju. Krupna, punih usana, bijelog tena i crne kose, živjela je sasvim normalnim i običnim životom čiju sreću je kvarila samo jedna činjenica – Šefika nikako nije mogla da zatrudni i dobije dijete.

I, upravo to, u kraju u kome su još uvijek vladali stari običaji po kojima je bilo ravno grijehu ako žena nije mogla da rodi, bio je početak priče o jednom od najmonstruoznijih zločina bivše Jugoslavije.

Prema opšteprihvaćenoj verziji, Šefka Hodžić je 7. oktobra 1969, nedaleko od Jusića, na potoku Kamenjača u Bosni, sačekala svoju drugaricu Aliju Hasanović, koja se vraćala iz susednog sela Anđelići, ubila je sa tri hica iz pištolja, rasjekla joj nožem stomak i izvadila dijete. Alijino tijelo je sakrila na nekoj njivi pod plastom sijena. Dijete je odnijela kući, ali ono nije preživjelo.

Kad je otkriven Alijin leš, policija nije znala kuda da krene. Jednostavno, nikome nije bilo jasno ko bi, i zašto, mogao da počini takav zločin. Na pravi trag je ukazao ljekar patolog Milan Vušić koji je postavio tezu da je zločin izvršila nerotkinja željna djeteta.

– Dijete je iz majčine utrobe mogao da otme samo neko ko ga je premnogo želio, a nije mogao da ga ima. Treba tražiti ženu koja ima dijete, a nije ga rodila – rekao je.

Tako usmjerena, policije je provjerila sve žene iz tog kraja koje su se tog dana porodile i otkrila da je Šefka već prijavila rođenje i smrt kćerkice. Ginekološkim pregledom je, međutim, ustanovljeno da Šefka ni tada, ni ikada prije nije rodila dijete, niti je bila trudna.

Tada je Šefka priznala sve, osim da je ubila Aliju. Čak i kad su u njenoj kući nađeni dukati i prstenje pokojnice i krvav nož tvrdila je da je nevina.

Pred Okružnim sudom u Tuzli je u usijanoj atmosferi, jer su mnogi tražili Šefkinu glavu, održan proces Šefki i Avdiji Hodžiću, njenom zetu, koji je optužen kao saučesnik jer mu je Šefika dala pištolj da ga sakrije.

Šefikin prvi branilac bio je čuveni beogradski advokat Toma Fila, koji je na kraju napustio njen slučaj usljed sukoba interesa, ali je bio advokat njenog saučesnika Avdije Hodžića, a njegov otac Filota Fila bio je Šefikin branilac.

Presude su izrečene 25. maja 1970. godine – Šefka je osuđena na smrt strijeljanjem, a Avdija na pet godina zatvora.

Ipak, to nije bio kraj priče! Zaslugom advokata izdejstvovana je obnova procesa i te iste godine, 18. septembra, izrečena joj je nova presuda – smrtna kazna je zamijenjena sa 20 godina zatvora.

Šefiki je odobreno ranije puštanje iz zatvora i bila je na slobodi 1983. Od tada se o njoj ništa ne zna. Priča se, mada nikada nije zvanično potvrđeno, da je po izlasku iz zatvora promijenila identitet, udala se, pa čak i rodila dijete.

Sa mužem je navodno živjela jedno vrijeme negdje u Vojvodini… gdje možda i sada živi.

Izvor: