DJECAK JE U JEDNOM DANU OSTAO BEZ OCA, MAJKE, BRATA, SESTRE I STRINE: Za četiri godine nije pustio ni suzu! Porodicu ne pominje, porodičnu kuću održava svakodnevno

Na današnji dan mali Marko Vučinić ostao je bez oca, majke, brata, sestre i strine kada je njihov automobil uletio u ledenu rijeku. Svakog dana po povratku iz škole dječak odlazi da obiđe roditeljsku kuću

O mami i tati, o bati i seki koje je prije četiri godine u trenu odnio Ibar Marko ne priča ni sa kim… Ne pominje ih, i nisam za ove četiri godine nijednom vidio da je zaplakao… Ni vidio ni čuo! Kako mu je u duši i srcu, on jedini zna.

U kanjonu Ibra, nadomak Kosovske Mitrovice, 11. aprila 2014. talasi rijeke u trenu su progutali cijelu njegovu porodicu. Mali Marko Vučinić danas će na groblju u selu Vuča kraj Sočanice, blizu Leposavića, zapaliti svijeće svojima, ocu Gojku (46), mami Dragici (40), seki Maji (13), bratu Andriju (6) i strini Snežani… Stegnuće hrabro srce dječačić kome je tek 15 godina i koji već pune četiri živi bez najmilijih koje je načas izgubio.

Milan Nikolić iz Sočanice, Markov brat od tetke i njegov zakoniti staratelj, otvorio je sa suprugom Sanjom malom Marku vrata svog doma. Milan i Sanja pružili su mu svu ljubav da mu samo malo olakšaju tešku tugu i život bez mame, tate, bata i seke…

– Vidim ga ponekad, zastane, zamisli se i zaćuti, i znam na koga tada misli… Srce da se pocijepa od tuge – priča Milan Nikolić za Kurir.

Četiri godine od trenutka kada je „polom“ u ledeni Ibar sletjelo petoro Vučinića i niko se nije spasao, Marko je đak prve godine Srednje medicinske škole u Kosovskoj Mitrovici. Svakodnevno putuje od Sočanice do Mitrovice autobusom. Dobar je đak, vrijedan, požrtvovan, umjesto mame svako jutro u školu ga isprati ili Sanja, ili baka Gorica, ili deda Radojko…

– Ima Marko svoje drugare ovdje u Sočanici, a i mi smo tu da ga prigrlimo, da ga zagrlimo, da ga razgovorimo, ne odvajamo ga ni u čemu, ni za sekundu od našeg Nikole, kome je četvrta godina, ni od naše Neve, kojoj je tek mjesec i po dana – kaže Milan.

Kad dođe iz škole, za Marka se zna – pravac roditeljska kuća. Tako je i vikendom i praznikom i svakog slobodnog trenutka

– Vuče ga kuća, gledam ga samo koliko se trudi da je održi, da je sačuva, plijevi okolo, kopa, čisti, ne staje… Povede sa sobom često i kerića Bucka da mu pravi društvo. Sve već zna da radi, i čim vrijeme dozvoli, Marko i ja zasukaćemo rukave da sijemo, pa poslije da okopavamo – rekao nam je Markov staratelj,prenosi kurir.rs!