Sigurno se sjećate ove nabrajalice. Postoji u nebrojano mnogo varijacija i dok većina smatra da je riječ o običnom dječijem ‘trabunjanju’ ima i onih koji misle da u pjesmici ima nečeg daleko ozbiljnijeg i drevnijeg.

Igrajući školicu, žmurke ili se jednostavno zabavljajući pjesmicama, djeca na ovim prostorima ranijih godina (a ponegdje i danas) često su izgovarala nabrajalicu koja je u najvećem broju slučajeva glasila: “En Ten Tini Sava Raka Tika Taka Bija Baja Bum”.

I dok najveći dio ljudi danas smatra da je riječ o običnom dječijem “trabunjanju” ima i onih koji misle da u pjesmici ima nečeg daleko ozbiljnijeg i drevnijeg.

Naime, prema teoriji koji zastupa jedan broj naših istraživača, u ovoj dječijoj pjesmici sačuvane su riječi iz sanskrita, drevnog jezika Indije, koji je imao dosta sličnosti i sa prasrpskim.

Po toj teoriji, pjesma na sanskritu glasila je: “An Tan Dini Sava Raga Dina Daka Bhiya Bhaya Bbum”, i u slobodnom prevodu glasila: “Jedinoga Sjaj Sviće Družina Pjeva Svitanje Zore Daruje Strah Nevoljom Jeknu”.

Verzija nabrajalice je bilo mnogo i uglavnom su zavisile od kraja odakle djeca koja pjevaju potiču, ali osnovni oblik, kao i ritmičnost, uvijek su isti. Što se sanskrita tiče, riječ je o pjesmici koja slavi sjaj jednoga Boga i novog dana – jutra koje sviće.

Izvor: