ISPOVIJEST: U osnovnoj školi su mi moji kupili patike na pijaci.

“U osnovnoj školi moji su mi na tržnici nabavili tenisice. Kad sam došao na nastavu, različita su mi se djeca kikotala i osjećala sam se užasno, pa sam pokušala uništiti cipele u tranzitu kući, kako bih uzela nove (jedinstvene). Moji u tom trenutku nisu imali novca za bacanje. U trenutku kad sam se vratio kući i rekao mami … Sjećam se dobro kako je mama s mukom došla do cipela za oko 50 €. Danas sam se toga prisjetio i srce mi se slama zbog dopuštanja raznim mladima da me potiču i zbog toga što nisam imao mogućnosti vidjeti vrijednost onoga što imam kao dijete. Danas živimo puno bolje nego što se očekivalo, međutim zapravo ne mogu žaliti za onim tenisicama, zapravo žalim zbog činjenice da sam kroz taj lako previdljivi detalj shvatio koliko su moji mogli uštedjeti da me zadovolje.