Evo zašto svaka kuća treba da ima čuvarkuću!
Prema vjerovanju, čuvarkuća štiti kuću i porodicu od požara, bolesti, zlih sila… Zato je i prozvana čuvarkućom. Čuvarkuću je lako uzgajati iz pelcera.
To je vrlo otporna biljka koja se može uzgajati u saksijama ili na otvorenom.
Dostupna je u različitim bojama, a naraste do dvadesetak centimetara. Zanimljivo je da čuvarkuća djeluje i nakon zamrzavanja. To je logična posledica njene visoke tolerancije na hladnoću i sposobnosti preživljavanja u zimskim uslovima. Bere se od marta do oktobra, a ako raste u saksiji, onda tokom čitave godine.
U narodnoj medicini koristi se zbog svojih antiupalnih i diuretičkih svojstava. Primenjuje se u obliku soka, obloga, masti, tinkture ili čaja.
Za Čuvarkuću je važno reći da je biljka koja se od davnina koristi kao prirodni lijek. Karakterišu je debeli mesnati listovi puni vode i cvjetovi zvjezdastog oblika.
Ona sadrži tanin, biljnu sluz, ulje, smolu, kalcijumov malat, mravlju i jabučnu kiselinu. Istraživanja su potvrdila da poseduje flavonoide i ugljenehidrate. Čuvarkuća je stari narodni lijek za bolesti uha, oštećenja bubne opne i gubitak sluha. Njen sok rastvara višak cerumena u uhu i smanjuje bol. Dovoljno je 2 do 3 ml soka iz lista ukapati u uho, malo odležati i nakon nekoliko minuta pustiti da sok iscuri iz uha.
Čuvarkuća ima slično djelovanje kao i aloe vera, koja je poznata u liječenju različitih kožnih tegoba. Zbog antiupalnih i antiseptičkih svojstava služi i kao odlična prva pomoć kod opekotina, uboda i ugriza, jer pruža brzo olakšanje i smirenje.
Čuvarkuću možete da bi tretirali: kurje oči, pjegice, rane i čireve, herpes zoster, tvrdu kožu na tabanima. Problematično mjesto jednostavno premažite sokom čuvarkuće ili stavite oblog od prerezanog lista.
Sok čuvarkuće može se piti ili grgljati u slučaju bronhitisa, gnojne upale zuba, uha i grla. Čuvarkuća u medu liječi miome i ciste na materici. Deluje detoksikacijski i preporučuje se nakon neumerenosti u jelu i piću. Pomješana s vrućom vodom, čuvarkuća i med, snižava temperaturu. Sameljite 750 g listova čuvarkuće i pomešajte ih s kilogramom meda. Uzimajte jednu kašiku ujutru na prazan stomak, a tokom dana jednu do dvije kašike.
Čaj od čuvarkuće koristi se kod obilnih menstruacija, menstrualnih grčeva, dijareje i čireva. Kuvajte 10 g sveže ili 12 g osušene čuvarkuće 15 minuta u 250 ml vode. Procedite i pustite da se ohladi. Ujutru na prazan stomak, popijte šoljicu čaja, a nakon toga svaki sat po jednu kašiku čaja.Raste do 15 cm (6 in), visoka za 50 cm (20 in), sočna je zimzelena višegodišnja rozeta koja se širi offsetom.
Ljekoviti sok
Mesnati listići puni su soka kojim se od davnina liječi uhobolja, tako da se iz lista iscijedi 2-3 kapi soka u bolno uho. Nekoliko minuta treba odležati i ostaviti tekućinu u uhu, a potom se okrenuti i pustiti da tekućina iscuri van iz uha.
Zbog protuupalnih i antiseptičkih svojstava, čuvarkuća je odličan prirodni lijek za kožne bolesti i rane te prva pomoć kod uboda insekata i opeklina. U narodnoj medicini koristi se i za tretiranje bradavica, kurjih očiju i sunčanih pjega, a može se nanositi i na mjesta koja su bolna zbog grčeva ili gihta. Koža se premaže sokom od čuvarkuće ili se stavi oblog od prerezanog lišća.
čuvarkuća na drvenoj podlozi
Izvor:vecernji.hr
Svježe iscijeđen sok od čuvarkuće može se i piti (ili se može pojesti nekoliko listova) kao prirodni lijek za bronhitis, gnojne upale grla i zubnog mesa, pročišćenje crijeva, a uzima se i kao umirujuće sredstvo kod živčane rastrojenosti. Neka istraživanja pokazala su da čuvarkuća smanjuje rizik od raka te pomaže u liječenju kancerogenih bolesti.
Umirujući čaj
Čuvarkuću možete koristiti za pripremu čaja koji se preporučuje protiv menstrualnih tegoba, proljeva i čira na želucu. Pogodan je i za ispiranje afta ili ranica u ustima te za ispiranje grla u slučaju gnojne angine. U 2,5 dcl vode stavite 12 g osušenih ili 10 g svježih listova čuvarkuće te kuhajte 15 minuta, a potom procijedite i pustite da se malo ohladi. Preporučuje se šalica čaja ujutro na prazan želudac, a nakon toga svakih sat vremena po jednu žlicu čaja, dok ne popijete pripremljenu količinu.
Mješavina čuvarkuće i meda (750 g svježih listova sameljite i pomiješajte s 1 kg meda) smatra se odličnim prirodnim lijekom za miome i tegobe sa štitinjačom, tako da se uzima 1 žlica ujutro natašte, a tijekom dana još 1-2 žlice.
Na bolnu slezenu stavljaju se topli oblozi od listova čuvarkuće skuhanih u mlijeku, a hladni napitak od čuvarkuće (1-2 lista stavite u čašu vode i pustite da odstoji pola sata) preporučuje se protiv groznice.
Koristite čuvarkuću kao izvanredan lijek za kožne bolesti i rane
Čuvarkuća ima slično djelovanje aloe veri, koja je poznata u liječenju različitih kožnih tegoba.
Ova se biljka smatra jednim od najsigurnijih lijekova za širok spektar kožnih bolesti.
Zbog antiupalnih i antiseptičkih svojstava služi i kao odlična prva pomoć kod opekotina, uboda i ugriza, jer pruža brzo olakšanje i smirenje.
Čuvarkuću možete koristiti da bi lečilli:
– crveni vjetar (erysipelas)
– kurje oči
– pjegice
– rane i čireve
– herpes zoster
– upale oka i uha
– zloćudne kožne bolesti
– tvrdu kožu na tabanima
– opekotine, ubode i ugrize
Stanište
Stalno se sama razmnožava. Nalazimo je samoniklu na suhim, kamenitim mjestima, u pukotinama.
Čuvarkuća voli toplinu i izravno sunce. Najbolje uspijeva na dobro dreniranom tlu, siromašnu hranjivim tvarima i lako podnosi ljetne suše. Sve vrste roda čuvarkuća
Kako uzgojiti čuvarkuću?
Razmnožavamo je sjemenom ili izdancima. Sjeme sijemo u rano proljeće, lagano ga utisnemo u pjeskovito tlo te održavamo vlažnim. Jednostavniji je uzgoj iz izdanaka koji su s matičnom biljkom povezani vriježama. Iščupamo ih, odrežemo vriježe te presadimo. Odrasla biljka nema gotovo nikakvih zahtjeva, ne treba je zalijevati ni gnojiti. Otporna je na sušu i visoke temperature, preživljava mraz. Možemo je posaditi u pukotine u kamenju, panjeve, suhozide, posude…
Sastav i ljekovito djelovanje čuvarkuće
Čuvarkuća sadrži tanin, biljnu sluz, masno ulje, smolu, kalcijev malat, mravlju i jabučnu kiselinu.
Moderna su istraživanja potvrdila da posjeduje vrlo vrijedne kiseline, flavonoide i ugljikohidrate.
U narodnoj medicini koristi se zbog svojih antiupalnih, adstringentnih i diuretičkih svojstava.
Primjenjuje se u obliku soka, obloga, masti, tinkture ili čaja.
cajeviza.com